- Detalji
- Pregleda: 4145
Predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić uručio je Nagradu “Risto Ratković” ovogodišnjem dobitniku Alenu Bešiću iz Novog Sada.
Bešić je dobio Ratkovićevu Nagradu za knjigu “Golo srce” koju je 2012. objavila Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ u Kraljevu.
Obrazlažući nagradu članica žirija Svetlana Kalezić je kazala da savremena poezija ovih prostora, u kontekstu evropske lirike XXI vijeka u kojoj dominiraju kategorije disonantnosti i abnormalnosti, takođe izbjegava komunikativnu lagodnost želeći da stvori utisak iznenađenja i zaprepaštenja kod modernog čitaoca, te da se jedini stvaralački imperativ stopio se sa onim estradno-svakodnevnim – šokirati i samo šokirati.
- Utoliko je neobičnije danas naići na prave knjige u kojima se umjetnost neposredno obraća emocijama, i u kojima poetska slika, kao jedan od načina da se stvori najdublji dojam, postaje glavno sredstvo poetskog jezika. Upravo ovim svojim karakteristikama izdvojila se pjesnička zbirka Alena Bešića Golo srce, među četrdesetak knjiga razmatranih u izboru za dodjelu nagrade „Risto Ratković“. Takođe, tome je značajno doprinijela i činjenica da u ovoj, sa stanovišta kvaliteta vrlo kompaktnoj zbirci, nema pjesama u kojima bi se na bilo koji način osjetio pad kvaliteta visoko uspostavljenog već početnim ostvarenjima, kao i to što je Golo srce od početka do kraja vrlo brižljivo osmišljeno i jezički sprovedeno u djelo. Veliki stilisti su smatrali da se u osnovi svih pravila koja određuju izbor i upotrebu riječi zapravo nalazio jedan jedini zahtjev – zahtjev za očuvanjem pažnje. Bešić je kod savremenog, nervoznog, iskidanog i istrošenog čitaoca uspio upravo da „očuva pažnju“ namećući mu usporeni ritam svojih neobično pregnantnih stihova, tjerajući ga da se, barem na trenutak, zaustavi na obodima vlastitog vira. U toj poeziji, pored izrazite zgusnutosti izraza postoji obilje sentencioznih stihova koji svojom melodijom podsjećaju na stare narodne mudrosti onih krajeva u kojima su se, poput bjelopoljskog, preplitali krst i luna. U prilog tome govori i neobičan jezik ovih pjesama u kojima dolazi do miješanja savremenih riječi, arhaizama i turcizama, gdje ova orijentalnost neprekidno i dinamično prelazi kružni put od „začina“ do „glavnog sastojka“ djela, kazala je Kalezić. Ona je istakla da je posebno je zanimljiva i arhitektonika nagrađene knjige Alena Bešiča, jer podsjeća na neku modernizovanu varijantu dvostrukog sonetnog vijenca koji ne poštuje stroge ritmičko-metričke zakone odustajući od uobičajenih brojčanih okvira i madrigala: završni stih jedne pjesme, koji djeluje kao efektna finalna poenta, postaje početni stih narednog ostvarenja u kojem se prvobitna efektnost razgrađuje izvjesnim vidom autoironije.
- Ovo stalno poigravanje sa smislom (poezije podjednako kao i života), građenje i namjerno rušenje, neprekidna šetnja od vrha ka dnu podsjeća i na sam ritam postojanja u kojem se svaka ljudska jedinka njiše između strave i strasti, datosti i privida, ćutanja i izražaja. Bodler je često govorio o spasu putem forme: „Čudesna je povlastica umjetnosti da ono strašno, izraženo umjetnički, postaje ljepota, te da ritmizirani i raščlanjeni bol ispunjava duh mirnom radošću“. Alen Bešić je Golim srcem i svojom poezijom satkanom iz tkiva napetosti, kojoj je neočekivano podarena smirenost spoljašnje forme, uspio da zasluženo i jednoglasno zadobije oduševljenje žirija i učini ga ponosnim što se izuzetna nagrada dodjeljuje izuzetnoj knjizi, istakla je Kalezić.
Nagrađeni pjesnik Bešić je kazao da mu je ova ngarada posebno draga jer dolazi od međunarodnog žirija i ima regionalni karakter.
- Detalji
- Pregleda: 4181
U Bijelom Polju su počele 43. Ratkovićeve večeri poezije, na kojima će nastupiti oko 70 pisaca iz raznih evropskih država. Ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije svečano je otvorio ministar kulture Crne Gore prof. Branislav Mićunović, koji je poželio da ova manifestacije stigne na visoki nivo velikih svjetskih kulturnih događaja.
- Ovi susreti njeguju uspomenu na Rista Ratkovića in a njegovu poeziju. Ratkovićeve večeri poezije ne treba da budu posvećene samo pisanoj riječi, one trebaju da tragaju za poezijom. Poezija se mora naći u svakom čovjeku. U prilici sam i zahvalnosti da otvorim ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije, ali želio bih da već iduće godine ovu manifestaciju otvori neko veliko ime iz svjetske literature, istakao je ministar Mićunović.
Na svečanom otvaranju, predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić je kazao da u prilikama kakva je održavanje 43. Ratkovićevih večeri poezije svi drugi poslovi gube na značaju.
- Tumačenje života poezijom ostavilo je niz upečatljivih primjera u istoriji kulture, poput najvećih imena koja su imala tu životnu sudbinu da tek izađu iz jednog svjetskog rata, a da i te kako predosjete, pa i da dožive drugi. Ta najveća trauma čovječanstva, njihovim perima pretočena je u biserje svjetske literature, a oni prozvani “piscima izgubljene generacije”, da bi tom sintagmom ponijeli sudbinu naraštaja koji su imali nesreću da žive to najistorijskije vrijeme u biografiji ljudskog roda. Šta su po toj analogiji osjećali i o čemu su drugo mogli da pišu naši: Ćopić, Lalić, Nazor, Davičo, Isaković… osim o esenciji kojom su mjerili herojske podvige i žrtvu ratnih godina koje su proživjeli i oni i čitav naš narod. Šta je nježni i suptilni Risto Ratković, svevremeni poeta iz tog vremena, čije su porodično blago rastočili svjetski ratovi a on sam se i te kako nagledao strahota ratnih razaranja, mogao drugo da zaključi, do da realna stvarnost tih vremena ni izdaleka nije ono što je istinska suština života, i kako je drugačije mogao da objasni najličniju od svih njegovih dilema, osim zapitanošću: “zaspati ili umreti”…, kazao je predsajednik Žurić.
Uz svečano otvaranje 43. Ratkovićevih večeri poezije, upriličen je koncert Olivere Tičević, uz klavirsku pratnju Ane Stefanović.
- Detalji
- Pregleda: 4492
Dragi moji Bjelopoljci,
Posebno vi, koje Ratkovićeve večeri sa raznih strana svijeta uvijek u ovo doba godine okupe u našem Bijelom Polju, poštovani ministre profesore Mićunoviću, Bijelom Polju uvijek dragi gosti..!
Na ovakvim mjestima, u prilikama kakva je otvaranje četrdeset trećih po redu Ratkovićevih večeri poezije, svi poslovi koje svakodnevno obavljamo, ne samo da gube na značaju, već naprosto nestaju i sve se pretvara u poeziju, u zamršeni koloplet između onih koji je stvaraju i nas koji imamo tu privilegiju da svjedočimo fascinaciji koju može stvoriti samo umpjesnika.
S toga se ovom večerašnjem skupu odabranih, obraćam ponajprije kao istinski poštovalac ove umjetnosti, koja je bliža deskripcija života i od same istorije.
O čemu god da književnik piše, na kraju uvijek govori o sebi. Ali i to smještanje sopstvenog života u iluzionistički svijet proznih i poetskih projekcija, nije čin koji se da odvojiti od društva i vremena u kojem pisac živi sopstvenu poetiku.
Ovo tumačenje života poezijom, ostavilo je niz upečatljivih primjera u istoriji kulture, poput najvećih imena koja su imala tu životnu sudbinu da tek izađu iz jednog svjetskog rata, a da i te kako predosjete, pa i da dožive drugi.
Ta najveća trauma čovječanstva, njihovim perima pretočena je u biserje svjetske literature, a oni prozvani “piscima izgubljene generacije”, da bi tom sintagmom ponijeli sudbinu naraštaja koji su imali nesreću da žive to najistorijskije vrijeme u biografiji ljudskog roda.
Šta su po toj analogiji osjećali i o čemu su drugo mogli da pišu naši: Ćopić, Lalić, Nazor, Davičo, Isaković… osim o esenciji kojom su mjerili herojske podvige i žrtvu ratnih godina koje su proživjeli i oni i čitav naš narod. Šta je nježni i suptilni Risto Ratković, svevremeni poeta iz tog vremena, čije su porodično blago rastočili svjetski ratovi a on sam se i te kako nagledao strahota ratnih razaranja, mogao drugo da zaključi, do da realna stvarnost tih vremena ni izdaleka nije ono što je istinska suština života, i kako je drugačije mogao da objasni najličniju od svih njegovih dilema, osim zapitanošću: “zaspati ili umreti”…
Da je prožetost poezije životom vječita i potvrđena i u ovom vremenu, jasno dokazuje i to što je značajan broj savremenih pjesnika sa prostora nekadašnje jugoslavije izrastao na krilima postmoderne, pravca vjerovatno najotuđenijeg od života i vjekovima potvrđivanih estetskih vrijednosti u umjetnosti.
Institucionalna praznina nastala fragmentacijom naše velike južnoslovenske unije i ponovnim stvaranjem svojih država, taj vakuum neizvjesnosti, vrijeme tranzicije u kojem smo se oprostili od jednog svijeta i tek zrijevali za drugi, morali su ostaviti svoj pečat i na savremenom stvaralaštvu. Stoga ne smatram da je uputno kazati da je veliki broj pjesnika sa prostora bivše Jugoslavije, pa i Crne Gore, odabrao postmodernu, prije će biti da je ona odabrala njih.
Ne treba biti prorok da bi se vidjelo očigledno, Ratkovićeve većeri poezije su oduvijek imale veliki značaj i širok međunarodni karakter. No, mjerljivo je da iz godine u godinu Ratković okuplja sve više eminentnih pjesnika iz okruženja, Evrope i svijeta, sada reverzibilnim procesom, defragmentirajući prostor i vrijeme, ponovo nas - svojim manirom diplomate, uz sve razlike, na univerzalnim načelima vrijednosti –ujedinjuje i čini da poezija, kao što je uostalom i red, ne samo pojašnjava život nego ga i predviđa.
Ta najava evropskog života u koji smo jasno i predano zakoračili, kao i to što razmjena iskustava i druženje naših, i pjesnika iz svijeta, omogućava prožimanje i integraciju crnogorske i opšte svjetske kulture, razlog je da još jednom sa naročitim poštovanjem pozdravim ovaj kompleksan skup, i poželim uspješan rad i najiskreniju dobrodošlicu svim stvaraocima sa čijim ostvarenjima ćemo se upoznati, na ovim četrdeset trećim po redu, Ratkovićevim večerima poezije.
Hvala vam..
- Detalji
- Pregleda: 4291
Jedanaesti Festiva tamburaških orkestara počeo je večeras u Bijelom Polju stihovima Rada Joličića, pjesnika iz Bara: “Niz Bistricu bisernicu tiho teku naše želje, dobrodošli prijatelji, dobrodošli na veselje” i nastupom Omladinskog tamburaškog orkestra Crne Gore.
Festival, kao što reče predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić, izaziva veliku pažnju javnosti, što je dokazao i večerašnji prepun trg u Bijelom Polju.
Večeras su nastupili, pored Omladinskog tamburaškog orkestra Crne Gore, TS „Garavi“, iz Vinkovačkih Vođinaca iz Hrvatske,TO „Akustiko bend“ iz Tuzle, TO „Serenada“ iz Novog , te TS „Izvor“ Hrvatskog Đakova i gosti festivala Reuf Feković, Boki Milošević i Branka Šćepanović uz pratnju Atlas benda.
- Detalji
- Pregleda: 4046
Predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić danas jeu Kući Rista Ratkovića organizovao prijem delegacije iz makedonskog grada Strumica, grada pobratima Bijelog Polja, gdje je, nakon prijema, održana gastronomska i turistička prezentacija Strumice.
Predsjednik Žurić je istakao da Bijelo Polje i Strumica imaju dosta sličnosti i ciljeva, zbog čega su se i pobratimili.
-Bijelo Polje i Strumica su specifične kapije Crne Gore i Makedonije, pogranične opštine sa velikim poljoprivrednim potencijalima, sa istim ciljevima kada su u pitanju evropske integracije. Iako su imali važnih obaveza, jer im je danas državni praznik, oni su došli u Bijelo Polje i mi im se na tome zahvaljujemo, kazao je predsjednik Žurić.
Rukovodilac za lokalni ekonomski razvoj Strumice Toni Milošev se zahvali na ukazanoj prilici da kroz prezentaciju turizma i gastronomije, pokažu strumička tradicionalna jela i približimo makedonsku tradiciju i kulturu Bjelopoljscima i učesnicima Festivala tamburaških orkestara.
- Uz zajedničko druženje možemo da podijelimo sve ono što je naše, da ponesemo vaša iskustva, sa ciljem unapređenja naših odnosa i razvoja naših daljih odnosa i podizanju nivoa kvaliteta života naših naroda, naših građana, naših opština, kazao je Milošev.
Umjetnički director Festivala tamburaških orkestara Mićo Miranović je pozvao predstavnike Strumice da budu gosti Festivala.
.jpg)