Umjetnička izložba Džeka Hodžića otvorena je u subotu u galeriji bjelopoljskog Centra za kulturu u okviru 42. Ratkovićevih večeri poezije. Osim izložbe, bjelopoljskoj publici je predstavljena i monografija ovog umjetnika, odnosno retrospektiva njegovog stvaralaštva od 1956. godine do danas.
O Hodžićevom stvaralaštvu govorili su istoričar umjetnosti Faruk Dizdarević i prof. dr Draško Došljak.
- Šesdeset samostalnih izložbi i oko 380 grupnih pokazuju stvaralačku moć Džeka Hodžića. Ova monografija slikom i riječju na najbolji način o tome svjedoči, kazao je dr Došljak.
Svoje viđenje Monografije o ovom istaknutom umjetniku iznio je istoričar umjetnosti iz Priboja Faruk Dizdarević, istakavši da je monografija svakako do sada najcjelovitiji prikaz Hodžićeve slikarske prirode.
- Priča toliko odiše ličnom i intimnom atmosferom njegove duše tako da svestrano oslikava portret umjetnika. Knjiga započinje razmišljanjima samog umjetnika, a potom slijede pogledi i osvrti na Hodžićevo djelo. Tu je preko 30 tekstova likovnih kritičara, istoričara umjetnosrti, likovnih teoretičara, pripovijedača, pjesnika, te doktora nauka, univerzitetskih profesora i psihologa, domaćih i inozemaca.
Ovaj dokument na 373 strane pružio je obuhvatnu sliku Hodžićevog života i djela i potvrdio njegovo mjesto u istoriji ovih prostora, ističe Dizdarević.
Književnik Tvrtko Kulenović kaže za Džeku Hodžića da je umjetnik ideja, ili za naš kontekst možda bolje i preciznije rečeno, umjetnik od ideja.
- Ova definicija može značiti dvije stvari: prvo da je u pitanju umjetnik koji ima poseban stav u odnosu na stil i jezik umjetnosti, na tradicionalno ili inovativno rješavanje tehničkih problema umjetnosti i drugi: da je u pitanju umjetnik koji ima poseban stav prema stvarnosti, prema događajima u svijetu, prema ljudima oko sebe. Hodžić objedinjuje ova dva pristupa. Njegovo shvatanje stila, jezika, umjetničke tehnike je blisko shvatanju ekspresionizma. Centar mu je oštar, često grčevit, boja koja se preko njega nanosi intenzivna, jaka, čak i onda kad je u lazurnim nanosima. No to ga ne bi činilo samosvjesnim umjetnikom da nije njegovih pristupa stavrnosti koju bismo, s obzirom na njihove posebne karakteristike, mogli nazvati Urezima u stvarnosti. Svjedočenje je pretpostavka te umjetnosti, ali ona ne podrazumijeva samo svjedočenje posmatranjem, nego i svjedočenje učešćem, gdje umjetnik vrlo konkretno svojim djelom ulazi među gledaoce, ali isto tako stimuliše gledaoce da svojim prisustvom, svojim potpisom, pa djelo postaje rezultat obostranog učešća proizvođača i konzumenta umjetnosti, navodi Kulenović.
Džeko Hodžić je rođen 1950. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Školu za primjenjenu umjetnost završio je 1970. u Peći, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu 1977. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1980. godine. Dobitnik je devet stručnih nagrada i priznanja za slikarstvo.
.jpg)