Ministar kulture Crne Gore Pavle Goranović uručio je Nagradu “Risto Ratković” ovogodišnjem laureatu Ibrahimu Hadžiću, pjesniku iz Beograda porijeklom iz Rožaja, sinoć u Kući Rista Ratkovića.
Hadžić je ovo veliki priznanje dobio za knjigu pjesama “Duge senke kratkih pesama” u izdanju Kulturnog centra Novi Sad.
Obrazlažući odluku, predsjednik žirija Bogić Rakočević kazao je da poetički rukavci Ibrahima Hadžića, počev od njegove prve knjige "Harfa vasione", kreću se u različitim pravcima, ističući da u Hadžićevoj poeziji uvjek bljeskaju odsjaji lične stvarnosti i jedna složena lična kosmogonija.
- Takav slučaj je i sa knjigom “Duge senkekratkih pesama”, koja nas uvodi u prostor njegove intime. Tu se smjenjuju opredmećene pjesničke slike, koje izviru iz svakodnevice, poput one u kojoj se pjesnik nadlakćen na prozoru ogleda u uličnoj barici, pitajući se kako će se ogledati njegov duh ili fragment, kada njegov brat Ismet slika zavičajnu Hajlu, pa se pita hoće li iša ostati i za druge slikare. Upravo se ta zavičajna nit proteže kroz cijelu Hađžićevu knjigu, naslonjenu na pasaže sjećanja i registre sadašnjosti koja ga stalno kucka po ramenu, podsjećajući ga da je još na ovoj životnoj strain, kazao je Rakočević.
U svom obraćanju, laureat je kazao da ga je Nagrada koja mu je pripala i koja nosi ime sjajnog i nedovoljno poznatog i proučenog pjesnika Rista Ratkovića podstakla na povlačenje nekih životnih paralela izeđu njih dvojice.
- Obojica smo završili gimnaziju u Novom Pazaru, obojica smo završili fakultet u Beogradu, obojica smo živjeli u Beogradu, obojica smo pisali na ekavskom dijalektu ali, nažalost, Risto je umro mlad sa 51. godinom života, a ja sam ga, u ovom trenutnu, nadživio za cijelih 20. Risto je pjevao o svom Limu: "Zbogom, devojke, sanjajte zavičaj. / Ja svoj već vidim. Eno ga, po moru teče Lim." / A ni ja nijesam ostao dužan mom Ibru: "Kakvo more i zlatni koralji / Ne postoji Usuri što grješno teče / A kako da opjevam moj Ibar / Što me ranjava svako veče" - kazao je Hadžić.
.jpg)