*Velikom slavlju pred više od 35 hiljada građana, prisustvovali najviši državni i partijski rukovodioci republike Veljko Milatović, Veselin Đuranović, Budislav Šoškić, Nenad Bućin, Marko Orlandić i general-potpukovnik Danilo Jauković.
VELIČANSTVEN DOČEK U BIJELOM POLJU
Niko ovdje ne pamti tako veličanstveni doček, kakav su Bjelopoljci priredili Predsjedniku Titu, koji je 29. maja prvim vozom na pruzi Beograd – Bar stigao u Bijelo Polje.
Grad na Limu osvanuo je okupan i na radost svih njegovih žitelja, zasut toplim zracima majskog sunca koje smo svi priželjkivali i dočekali. Svi putevi vodili su u Nedakuse: radnici su zaustavili mašine, stočari ostavili stada na Pešteru, mališani nabrali bukete svježeg cvijeća... Kolone, kao rijeke tekle su i uvirale u široku ravnicu pored Željezničke stanice u Nedakusima, organizovani kolektivi nosili su transparente, svuda je odlijegala pjesma o Titu, revoluciji, izgradnji. Na širokom prostoru mjesta, reklo bi se nije bilo: kao more talasale su se ispružene ruke radnika i zemljoradnika, domaćica i penzionera, mališana i staraca, svi su oni u ranim jutarnjim časovima zaposjeli svaki kutak u želji da se što više primaknu i vide voljenog Tita i prvi voz, da mu zažele dobrodošlicu i povjeruju da je svakoga od njih lično vidio kako mu maše i kako mu kliče. Mnogi su krenuli noću od svojih domova, pješačili satima da bi stigli ovdje. Stari Hivzo Močić krenuo je iz Goduše odmah s ponoći i uspio da prepješači više od 20 kilometara, ali se njegov napor isplatio:
- Vidio sam Tita! – rekao nam je radostan.
GOVOR PREDSJEDNIKA TITA
PREDSJEDNIK TITO, dirnut veličanstvenom i toplom dobrodošlicom, prišao je mikrofonu i obratio se građanima Bijelog Polja sledećim riječima:
„Drugarice i drugovi, u ime sviju nas, najtoplije Vam zahvaljujem na veličanstvenom dočeku koji ste nam priredili. Na putu od Beograda do Bijelog Polja svugdje nas je dočekivao narod jedinstven isto tako kao i vi ovdje. I to svjedoči da je bratstvo i jedinstvo pobijedilo, kao što je radnička klasa pobijedila, izgrađujući i ovaj objekat, željno očekivan mnogo i mnogo godina.
Van naše zemlje - a i u zemlji – ima ljudi koji nam ne žele dobro i govore da smo nejedinstveni, da će se Jugoslavija raspasti, da treba promijeniti sistem samoupravljanja, itd. To rade razni neprijatelji naše zemlje, imforbirovci i drugi.
Mi smo i sinoć vidjeli kako diše naš narod. Sinoć u Prijepolju dočekala nas je ogromna masa naroda. Iz svih djelova tog kraja ljudi su se okupili i satima na kiši čekali dok smo tamo stigli. Niko ih na to nije tjerao; niko ne može prisiliti nekoga da na kiši tako dugo čela da bi pozdravio svoje rukovodioce, kao što je sinoć bio slučaj u Prijepolju i svim mjestima kroz koja smo prošli. I vi ste danas, sigurno rano ovdje došli. Šta to znači? To znači da je naš narod, i pored teškoća koje još imamo pred sobom zadovoljan onim što smo danas postigli. A mi smo u Jugoslaviji postigli ogromno. Nema nijednog djelića naše zemlje gdje se nešto ne gradi.
Lik Jugoslavije izgleda drugačije nego i prije nekoliko godina, a da to ne upoređujemo sa stanjem prije rata. Današnja Jugoslavija je razvijena. Mi se i dalje razvijamo i nastojaćemo kao i buduće generacije, da još više izgradimo i učinimo jednom od najlješih zemalja Evrope.
Naša zemlja ima vrlo pogodan geografski položaj i uopšte je veoma lijepa. Zajedno sa svima vama drugovi i drugarice, mi ćemo nastaviti da izgrađujemo našu zemlju da bi izgledalo onako kako su to sanjali i naši drugovi koji su dali svoje živote na bojnom polju i u ovom kraju i širom naše zemlje.
Ja vam želim mnogo uspjeha, drage drugarice i drugovi, u vašem daljem stvaralačkom radu, za dobro vas samih i cijele naše socijalističke zemlje. Hvala“.